Tipičan oboljeli pas star je između 7 i 9 godina. Češće su u pitanju ženke i to nesterilizirane ili one koje dobivaju kontracepciju. Od rasnih pasa najčešće obolijevaju pudle, jazavčari, patuljasti šnauceri i neki terijeri te srednje veliki mješanci.

Bolesne životinje jako puno piju, obilno i često mokre, stalno su gladne te mnogo jedu, a gube na tjelesnoj težini. Ponekad se dogodi da vlasnici dovedu ljubimca veterinaru jer je naglo izgubio vid, a zapravo se radi o mrenama koje se javljaju u već poodmaklom stadiju šećerne bolesti.

Iako je nivo glukoze u krvi povišen, ona ne može ući u stanice gdje bi se koristila jer je za to potreban inzulin. Tako glukoza ne ulazi ni u stanice centra za sitnost, pa je oboljela životinja stalno gladna i konzumira velike količine hrane, što joj dodatno povisuje nivo glukoze u krvi. Zbog visokog nivoa glukoze u krvi ona se počinje izlučivati urinom u kojem glukoze normalno nema. Glukoza za sobom "povlači" velike količine vode, pa životinja žeđa, a zatim posljedično puno pije.

Liječenje je u većini slučajeva uspješno, ali je i doživotno. Uspješnost terapije uvelike ovisi o tome da li je vlasnik sposoban i u mogućnosti nadgledati pacijente te u dobroj mjeri sam provoditi liječenje, te se strogo pridržavati propisane dijete. Ukoliko se radi o spomenutim nesteriliziranim ženkama preporučuje se i sterilizacija kao dio liječenja. Liječenje je zahtjevno i za vlasnika i za oboljelu životinju pa prije početka terapije treba obaviti temeljiti razgovor s veterinarom, koji će vas točno uputiti u sve obaveze vlasnika, ako se odlučite na liječenje.

U nekim slučajevima terapija nije uspješna, a posebno je teško "ukrotiti" bolest, ako je ona u poodmakloj fazi te ako su već nastala veća oštećenja u organizmu.

Kao i kod svake druge bolesti, presudnu ulogu odigrati će pravovremeni posjet veterinaru - već kod uočavanja prvih sumnjivih simptoma.


Tamara Ferari-Miškulin dr.vet.med.