Većina ljubitelja pasa počne s nabavkom jednog psa. Oduševe se i zaljube u novog člana obitelji, a radi li se o kujici počnu razmišljati o "samo jednom, radi nje" leglu. Jedno od čupavca, iz legla posebno Vam priraste za srce, odgađate njegov odlazak u novu okolinu i eto odjednom ste vlasnik dva psa! Radi li se o mužjaku i ženki iste pasmine koji su u rodu (mama i sin) doći će do sitnih problema sa slijedećim tjeranjem kujice. No, tu se radi o svega 5-6 dana dva puta godišnje, pa se nekako uz lajanje i cviljenje mužjaka, riješi i taj problem. Radi li se pak o psima istog spola, problemi su nešto veći. Odrasli mužjaci odnosno odrasle ženke u nekim slučajevima ne pristaju na složen obiteljski život kakav smo mi zamislili, već pokušavaju, svaki za sebe, izboriti dominantan položaj u odnosu na dugog psa. Svako toliko se potuku, a vlasnici koji uglavnom jednako vole oba psa. iznalaze razno-razne razloge kako bi opravdali onog (onu) koji započinje tuču. Takve situacije završe najčešće odlaskom jednog psa ili se jedan od njih uspije dočepati "prijestolja" i pokoriti drugog psa. Jasno je da uspješnost zajednice više pasa uvelike ovisi o pasmini. Manje temperamentni psi mnogo će lakše prihvatiti takav način života. I sama veličina psa igra važnu ulogu, pogotovo ako živite u stanu na 12. katu. Kupite li par, nadate se idiličnoj atmosferi, no kao i u svakoj "vezi" i tu će biti trzavica, koje Vas ne moraju zabrinjavati!

U svakom slučaju, dva psa zajedno uče mnogo brže od jednog samog, život im je ispunjeniji, mnogo više vremena provode u igri. Jedan drugog zabavljaju pa mnogo bolje podnose odlazak vlasnika na posao.

Vlasnici više pasa uglavnom nemaju problema sa izbirljivošću prema hrani i ostavljanju obroka u zdjelici.

Imate li mogućnost za držanje još jednog psa, uživate li u radosti njihove igre, zabavlja li Vas njihovo međusobno komuniciranje i ophođenje, brzo po još jednog ljubimca!

 

Tamara Ferari-Miškulin dr.vet.med.