Da bi mužjak bio sposoban načiniti potomstvo, nije dovoljno da pokazuje samo želju kao u doba puberteta. Potrebno je da bude i fizički zreo, da uzmogne stvoriti dovoljnu količinu sjemena sposobnog za oplodnju.
Tu, također, postoje vremenske razlike, ovisno o pasminama.
 
I kod kuje valja pričekati s parenjem dok fizički ne sazrije. Skotnost prije fizičke zrelosti prekinut će daljnji njezin rast i razvoj, a i potomstvo neće biti posve sposobno za život nakon rođenja. Smijemo je stoga pripustiti mužjaku tek kod drugog ili trećeg tjeranja, što opet ovisi o pasminskoj pripadnosti i brzini fizičkog razvoja. U pravilu, manje pasmine pasa brže dozrijevaju od velikih. Ipak, postoje i izuzeci, pa kuju pekinškog psića moramo pripustiti već kod prvog tjeranja, da bi svoju, prilično krupnu mladunčad mogla okotiti dok  još kosti zdjelice nisu posve srasle, dakle, dok još nije posve fizički zrela. U protivnom, ako koti prvi puta nakon završenog okoštavanja zdjelice, velike su vjerojatnosti da će plodovi izaći na svijet tek carskim rezom.