Meso je prvi izvor bjelančevina u hrani. Osim u mesu, mnoge bjelančevine nalaze se u jajima, mlijeku i mliječnim proizvodima, a ponešto ih ima i u biljkama. Bjelančevine se međusobno razlikuju. Ta se razlika odnosi na njihove sastavne dijelove, takozvane aminokiseline. To su zapravo sitniji proizvodi razgradnje bjelančevina u toku probave.

meso.jpg

Cijele bjelančevine ne mogu proći kroz sluznicu crijeva u krvotok i dalje, već ih probavni sokovi u crijevu razlazu na sitnije aminokiseline koje mogu ući u krv i njome u jetru. U jetri će se one pregrađivati na različite, organizmu potrebne oblike i zatim ugrađivati u one dijelove tijela gdje je to organizmu potrebno. Organizam, dakle, pretvara aminokiseline kako mu odgovara, ali ima ih koje nije u stanju stvoriti iz drugih, već ih mora dobiti hranom. To su takozvane esencijalne aminokiseline. Stoga nije svejedno koji se dio mesa nalazi u psećoj hrani. Neki su dijelovi mesa, dakle, oskudniji, neki, pak, bogatiji pojedinim esencijalnim aminokiselinama. Prema svome instinktu vuk bi u divljini jeo prvo onaj dio žrtvina tijela u kojem se nalaze oni sastojci koji mu u tom trenutku najviše trebaju. No kako je čovjek preuzeo brigu o hranidbi psa, njegov instinkt u tom smislu više ne dolazi u obzir. To je ujedno prva pouka vlasnicima pasa: valja što više mijenjati vrstu mesa kojom hranimo svoga psa kako bi mu organizam dobio što više različitih aminokiselina.

Kad kažemo meso, onda u prvom redu mislimo na mišićje neke domaće životinje. No pod mesom podrazumijevamo i iznutrice, dok kosti nisu meso i ne služe u prehrani osim kao izvor minerala. Osim bjelančevina, u mesu postoje i druge organizmu potrebne tvari, prije svega masti, zatim ugljikohidrati, te vitamini i minerali. No ni svako meso nije jednako vrijedno. Teleće je meso oskudno nekim važnim aminokiselinama i mineralima, dok svinjsko meso sadrži u sebi suviše masti. Čak i meso jedne te iste životinje nije u svim dijelovima tijela jednako bogato, ne sadrži uvijek sve potrebne sastojke u dovoljnoj količini. Nekim su tvarima pojedini dijelovi tijela životinje naročito bogati, a nekim vrlo oskudni. Na primjer, sirova pluća nose u sebi mnogo vitamina C, ali su izrazito oskudna bjelančevinama i mastima. Slezena je, pak, vrlo bogata željezom i nekim drugim važnim namirnicama, ali može sadržavati i neke štetne sastojke koji mogu dovesti do vrlo teških i dugotrajnih proljeva. Bubrege, također, ne možemo preporučiti. Jetra su, pak, najpotpunija u svom sastavu. Ona su najbogatija esencijalnim aminokiselinama, u visokim koncentracijama sadrže sve najnužnije vitamine i minerale, ali i vrlo mnogo ugljikohidrata specifičnog oblika i namjene u životinjskom tijelu. I drugi dijelovi životinjskog tijela sadrže hranidbene elemente, neke u većoj, a neke u manjoj mjeri.